...Crna prilika je elegantnim korakom krenula, ne obazirući se ni lijevo niti desno, kao da je bio sam u prostoriji. Ili je znao, sve oči su počivale na njemu. Ženske uzbuđeno svjetleći, muške radoznale, zavidne, jer njihove partnerice više nisu bile zainteresovane za njih. Sigurnost shvaćanja izrazite pažnje ogledala mu se u svakom koraku. Muzika je utihnula u sekundi kada se on pokrenuo. Od tada je vladala tišina. Jedna vrlo izrazita tišina. Tih sekundi Bianci se učinilo kao da su ljudi u sali prestali disati. Zapitala se, zar je stvarno mogla tišina biti toliko teška? Osjećala se kao magla što se obavijala oko svakog posebno, dok je prilika ne pomjerajući glavu odmjeravala svaki stol. Možda je brojao jesu li svi gosti prisutni? Možda je tražio prvu partnericu za ples? Kad mu se pogled zaustavio na njihovom stolu, Bianca je dobila osjećaj da je nešto prži na licu...